Koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi.

Početak Knjige Postanka

U početku stvori Bog nebesa i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna;tama se prostirala nad bezdanom,i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: »Neka bude svjetlost!«I bî svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra;i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan,a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi. I reče Bog: »Neka bude svod posred vodada dijele vode od voda!« – I bî tako! Bog načini svod,i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi.I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto,i neka se pokaže kopno!« – I bî tako! Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more.I vidje Bog da je dobro.I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom,travom sjemenitom, stablima plodonosnimkoja, svako prema svojoj vrsti, donose plodšto u sebi nosi svoje sjeme. – I bî tako! I nikne iz zemlje zelenilo,trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovimašto u sebi nose svoje sjeme,svako prema svojoj vrsti.I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan treći. I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskomda luče dan od noći,da budu znaci blagdanima, danima i godinama, neka svijetle na svodu nebeskomi rasvjetljuju zemlju. – I bî tako! I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom,manje da vlada noću – i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeskida rasvjetljuju zemlju,da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame.I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti.Riječ Gospodnja.